Emocionalno inteligentni ljudi ne samo da paze što govore, oni i osjećaju ono što govore. Svi smo mi skloni u afektu reći stvari koje mogu zvučati neprimjereno i krivo, ali pojedinci s natprosječnom emocionalnom inteligencijom uvijek promisle prije nego što nešto kažu.
Emocionalna inteligencija postala je sve važnija i u poslovnom okruženju, naročito kod pojedinaca na vodećim pozicijama. Emocionalno inteligentni šefovi nikad neće imati ispade bijesa, koji nikako nisu primjereni u radnom okruženju (ili bilo gdje drugdje). Isto tako neće imati napadački stav niti vrijeđati ljude kojima su nadređeni.
U nastavku donosimo sedam rečenica koje emocionalno inteligentni ljudi nikad neće izgovoriti:
1. To je tvoja greška.
Čak i da jest, nema potrebe da se izričito napominje i istakne. Ljudi s natprosječnom emocionalnom inteligencijom na svaljuju krivnju na druge, oni vjeruju drugim ljudima. Oni ne osuđuju, već skaču u obranu.
Zamislite da vam netko kaže: “Ti si kriv.” Teško je u toj situaciji ne postati defanzivan. Emocionalna inteligencija ne podiže obrane, već ih spušta. Netko tko je emocionalno inteligentan neće vas tjerati da se morate braniti, već će vas razumjeti.
2. Nije me briga.
Ovo je u potpunoj suprotnosti sa srži emocionalne inteligencije. Tu se ne misli na ravnodušnost prema nečem trivijalnom. To se odnosi na situacije kada osoba pokazuje da nije zainteresirana za nešto što je važno nekome drugome. Reagirati na to s “nije me briga” čista je definicija bešćutnosti.
3. Potpuno si u krivu.
Ova tvrdnja naročito je emocionalno uvredljiva kada se koristi bez stvarnog razumijevanja tuđe perspektive ili kada se koristi kako bi se brzinski odbacila tuđa tvrdnja i potvrdilo da smo mi u pravu.
Postoji mnogo alternativa, poput “Razumijem i cijenim tvoj stav, ali ja smatram drugačije” ili čak “Možemo se složiti da se ne slažemo”.
4. To je tvoj problem, ne moj.
“Sam si u tome” ili “Dokuči sam” također ide uz ovu rečenicu. Biti emocionalno inteligentan znači imati empatije za tuđe probleme i aktivno željeti pomoći u njihovom rješavanju ili barem pokazati razumijevanje i suosjećanje za te probleme.
5. Ne trebam tvoju pomoć.
Biti emocionalno inteligentan također znači biti svjestan moći kada raširenih ruku prihvaćaš tuđu pomoć. Prihvaćanje pomoći od drugih ne samo da pomaže vama i pokazuje da znate da ste nesavršeni, već pomaže i onima koji vama pomažu.
Istraživanje objavljeno u časopisu International Journal of Behavioral Medicine pokazalo je da pomaganje drugima doprinosi većem prosperitetu, zdravlju i dugovječnosti. Zašto ne biste željeli potaknuti te dobrobiti za druge tako što ćete biti otvoreniji u prihvaćanju njihove dobre volje da vam pomognu?
6. Nisi uspio.
Ljudi s natprosječnom emocionalnom inteligencijom svjesni su da ako je netko pogriješio, ta osoba vjerojatno to zna i ne treba je na to podsjećati, pogotovo ne na tako grub način. Emocionalna inteligencija ne ruši, ona gradi.
Emocionalno inteligentni pojedinci ne ističu neuspjehe, oni ulažu vrijeme u druge kako bi im pomogli učiti iz vlastitih neuspjeha, preoblikovali ih u privremene stanice na putu da postanu bolja verzija sebe i pomogli u tome da neuspjeh ne sruši njihovo samopouzdanje.
7. To nije pravedno.
Zbog ove izjava osoba koja ju je izgovorila može se doimati slabom. Emocionalna inteligencija uključuje prepoznavanje okolnosti i brzo odlučivanje da ih se promjeni ili barem svjesno odlučivanje da ih se vidi onakvima kakve jesu i da se ide naprijed.
Tvrdnje poput ove pokazatelj su beskorisne frustracije, očaja, pa čak i nezrelosti, što svakako nisu obilježja vođe s natprosječnom emocionalnom inteligencijom.