Rekordno visoka izlaznost na nedjeljnim izborima u Turskoj nije omogućila aktuelnom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu da odnese pobjedu u prvom krugu koju je najavljivao prije objavljivanja zvaničnih rezultata.
Na predsjedničkim izborima u Turskoj Erdogan je osvojio je 49,51 odsto glasova, a Kiličdaroglu 44,88%, rekao je šef Izborne komisije.
U međuvremenu je koalicija Narodni savez, koju čine Erdoganova vladajuća AKP i stranka MHP, obezjedila većinu na parlamentarnim izborima u Turskoj. AKP je sa više od 35 odsto glasova sama osigurala 266 mjesta u parlamentu, a zajedno sa savezničkim strankama preko 320 od ukupno 600 poslaničkih mjesta.
Ko je Redžep Tajip Erdogan?
Erdogan je na vlasti u Turskoj skoro 20 godina. Od mladosti se okrenuo islamu, a od studentskih dana bavio se politikom.
Rođen u februaru 1954. godine, Redžep Tajip Erdogan je odrastao kao sin pripadnika obalske straže na Crnom moru na sjeveru Turske.
Kad je imao 13 godina, njegov otac je odlučio da se preseli u Istanbul, u nadi da će tako omogućiti bolji odgoj za svoje petoro djece.
Mladi Erdogan prodavao je limunadu i đevreke sa susamom poznate kao „simit” da bi zaradio za džeparac.
Pohađao je islamsku školu prije nego što je stekao diplomu iz menadžmenta na istanbulskom Univerzitetu Marmara.
Njegova diploma često je izvor kontroverzi, pošto opozicija tvrdi da nije stekao puno univerzitetsko obrazovanje, već samo ekvivalent diplome sa koledža, što je optužba koju je Erdogan oduvijek negirao.
foto: Profimedia
Značajniji napredak ostvario je 1994. kad je postao gradonačelnik Istanbula. Jedan je od osnivača islamsko-konzervativne Partije pravde i razvoja, koja je pobijedila na izborima 2002. i od tada je pobijedila na svim izborima. Godinu dana kasnije, Erdogan postaje premijer, a 2014. postao je prvi direktno izabran predsjednik Turske.
Кada je preuzeo vlast početkom 2000-ih, govorio je o reformama, jednakosti, pravdi i prosperitetu. Parlamentarna Turska u njegovom prvom premijerskom mandatu počela pregovore sa EU, ekonomija je porasla, ulagalo se u puteve, aerodrome, željeznicu. Istovremeno, Erdogan je ojačao autokratiju i vratio islamizam u sekularnu zemlju. U drugoj polovini njegovog mandata jačala je cenzura medija i društvenih mreža i potiskivanje opozicije.
Pokušaj puča koji je sve promijenio
A onda je 2016. došlo do pokušaja vojnog udara, prvog u modernoj turskoj istoriji. Frakcija unutar vojske pobunila se u nekoliko gradova, a vojska je izašla na ulice Istanbula i Ankare. Najmanje 250 ljudi je poginulo u neredima, a više od dvije hiljade je ranjeno. Pučisti su se predali, a poslije državnog udara u Turskoj je uvedeno vanredno stanje koje je trajalo dvije godine.
Uhapšene su desetine hiljada ljudi, a otpušteno je najmanje 125.000 državnih službenika, akademika i vojnih lica. Кritičari kažu da je Erdogan iskoristio situaciju, pa je ista sudbina zadesila i mnoge opozicionare.
Dalji napad na demokratske institucije dogodio se sa promjenama ustava koje su usvojene na referendumu 2017, kojima se predsjedniku Turske daju velika ovlaštenja. Ukinuta je pozicija premijera, predsjednik sam bira potpredsednike, postavlja sudije i državne zvaničnike na razne pozicije, pravi nacrt budžeta i može da proglasi vanredno stanje.
Sve ove promjene izazvale su zabrinutost međunarodne zajednice.
Ekonomska kriza i gubitak Istanbula
Međutim, ono što Erdoganu nikako nije išlo na ruku jeste turska ekonomija, koja je zapala u recesiju.
– Spustićemo inflaciju tako da bude jednocifrena i tako definitivno spasiti svoju zemlju od ovog problema – rekao je Erdogan na početku svoje kampanje pred pristalicama na stadionu u Ankari.
Turskoj je zaista i potreban taj spas o kom Erdogan priča – posljednje zvanične statistike pokazuju da je inflacija u martu, u odnosu na isti mjesec prošle godine, iznosila više od 50 odsto, dok je prošlog oktobra bila na čak 85%.
Turska lira je u martu pala na istorijski nisku vrijednost prema dolaru, što je samo posljednja u nizu situacija koje oslikavaju njene periodične padove vrijednosti i inflacionu krizu koji potresaju tursku ekonomiju od 2018.
Stručnjaci u velikoj mjeri za ovo krive Erdoganovo uverenje – nasuprot svim ekonomskim dokazima – da će visoke kamatne stope dodatno pospješiti inflaciju, zbog čega je on snizio kamatne stope kada je neophodna čvrsta monetarna politika da bi se inflacija obuzdala.
foto: EPA-EFE/Fernando Villar
Erdogan je za loše stanje u ekonomiji krivio strane faktore, poput američkih banaka, ali je izvjesno da građani Turske već godinama osjećaju na svojoj koži efekte ekonomske krize, što je bio jedan od razloga za poraz na istanbulskim izborima 2019.
Nakon 25 godina vladavine u Istanbulu, AKP je tada izgubila vlast u najvećem gradu Turske od strane opozicionog kandidata Ekrema Imamoglua. Poraz Erdoganove partije je još značajniji ako se uzme u obzir da je Erdogan bio jako uključen u kampanju, kao i da su brojni mega projekti, poput aerodroma, izgrađeni upravo u Istanbulu.
Erdoganov rejting u ruševinama
Ironično, sam Erdogan je izabran na talasu narodnog nezadovoljstva vladom koja nije uspjela da se izbori sa posljedicama zemljotresa 1999. i ekonomske krize 2001. Sada tursko društvo može da naplati Erdoganu i njegovoj stranci neuspjeh da isprave ranije greške i pripreme zemlju za još jednu katastrofu.
Turska je 6. februara doživela najsnažniji zemljotres od 1939. Prema procjenama SZO, oko 23 miliona ljudi, uključujući 1,4 miliona djece, kumulativno se nalazi u zoni katastrofe, a broj žrtava je premašio 50.000.
Kako su se društvo, ali i opozicija, postepeno oporavljali od šoka, počeli su da kritički analiziraju odgovor vlade na katastrofu. Gnjev je rastao i zbog “poreza na zemljotres” koji su ljudi plaćali protekle dvije decenije upravo kako bi država bila bolje pripremljena da reaguje na ovakve katastrofe.
Sve to se odrazilo na Erdoganov rejting. Ankete uoči izbora davale su Erdoganu 43,7 odsto podrške, a Kiličdarogluu 49,3%.
(Novi.ba/Espreso.rs)