‘Mladi pobožan čovjek je svaki dan radio teško i molio Allaha da mu pomogne da se obogati. Godinama njegove dove nisu bile ispunjene, ali on nije posustajao ni u poslu ni u molitvama. Jedne noći, kao i uobičajeno, poslije veoma napornog dana, pođe na spavanje i zamoli Allaha da ga učini bogatim.
‘Te noći usni veoma čudan san. Melek mu dođe i saopšti da mu je sudbina bila određena da se čitavog života bori sa siromaštvom, ali zbog njegovog vrijednog rada i iskrenih dova, Allah je odlučio da mu je promijeni. Melek mu je rekao da mu preostaje još trideset godina života i da ga Allah želi učiniti petnaest godina bogatim. Pitao ga je da li želi da bude bogat prvih ili zadnjih petnaest godina života. Mladić je zamolio meleka da mu da dan roka da o tome razgovara sa ženom. Poslije razgovora mladić i njegova žena odlučiše da budu bogati prvih petnaest godina.
‘Sutradan njegovi poslovi krenuše nabolje. Sve što bi poduzeo donosilo bi mu dobit. Za malo vremena kupiše kuću i počeše nabavljati sve što su željeli. Poslije mjesec dana žena podsjeti muža da bi za ovih petnaest godina trebali pomagati siromašne rođake i komšije. Muž se složi i od tog dana oni počeše obilaziti siromahe. Prvo bi vidili šta im fali, pa bi im onda tajno ostavljali novac da se oni ne bi osjećali nezgodno.
‘Poslije tačno petnaest godina isti melek dođe ponovo. Čovjek je sada očekivao da mu nagovijesti da će biti siromašan u sljedećih petnaest godina, kako je i bilo dogovoreno na početku. Ali, na njegovo iznenađenje, melek mu reče da je Allah bio jako zadovoljan njegovim pomaganjem siromašnih rođaka i komšija, da je odlučio da ga ostavi bogatog i da mu još više produži život.
Pouka priče: “Sudbinu ne moze sprijeciti nista osim dove, niti zivot produziti nista osim dobrocinstva.” (Tirmizi)