Ova država ima više od 150 borbenih lovaca, i više od 2.000 tenkova.
Za turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, izbori sljedećeg mjeseca su od ogromnog historijskog značaja.
Pada 100 godina nakon osnivanja sekularne republike Mustafe Kemala Ataturka i, ako Erdogan pobijedi, biće ovlašćen da stavi još više svog pečata na geostrateško pozicioniranje zemlje koja broji 85 miliona ljudi. Strah na Zapadu je da će on ovo shvatiti kao svoj trenutak za guranje ka sve religiozno konzervativnijem modelu, koji karakteriše regionalni konfrontacionalizam, sa većim političkim moćima usredsrijeđenim oko sebe.
Izbori će teško uticati na bezbijednost u Evropi i na Bliskom istoku. Ko bude izabran treba da definiše: ulogu Turske u NATO savezu; njen odnos sa SAD, EU i Rusijom; migracionu politiku; uloga Ankare u ratu u Ukrajini; i kako se nositi sa tenzijama u istočnom Mediteranu. Očekuje se da će glasanje 14. maja biti najžešća trka u Erdoganovoj 20-godišnjoj vladavini – dok se zemlja bori sa godinama lošeg ekonomskog upravljanja i posljedicama razornog zemljotresa. On će se suočiti sa opozicijom koja stoji iza Kemala Kiličdaroglua zvanog „Turski Gandi“, koji obećava velike promjene. Ankete pokazuju da je on ostvario prednost, ali Erdogan je okorjeli borac kada su izbori u pitanju, sa punom moći države i njenih institucija na leđima.
“Doći će do promjene od autoritarne vladavine jednog čovjeka ka nekoj vrsti timskog rada, što je mnogo demokratskiji proces“, rekao je Unal Čevikoz, glavni savjetnik za spoljnu politiku Kiličdaroglua za POLITICO. “Kiličdaroglu će biti maestro tog tima.”
Evo ključnih spoljnopolitičkih tema koje su u igri tokom glasanja:
Turska opozicija je uvjerena da može da odmrzne pregovore o pristupanju Evropskoj uniji — u zastoju od 2018. zbog demokratskog nazadovanja zemlje — uvođenjem liberalizovanih reformi u smislu vladavine prava, medijskih sloboda i depolitizacije pravosuđa. Opozicioni tabor također obećava da će sprovesti odluke Evropskog suda za ljudska prava koje pozivaju na oslobađanje dvojice najpoznatijih Erdoganovih zatvorenika: ko-lidera prokurdske Narodne Demokratske partije Selahatina Demirtaša i branioca ljudskih prava Osmana Kavale.
“Ovo će jednostavno dati poruku svim našim saveznicima i svim evropskim zemljama da se Turska vratila na pravi put demokratije“, rekao je Čevikez.
Međutim, čak i pod novom administracijom, zadatak ponovnog otvaranja pregovora o pristupanju Turske EU je težak. Antizapadno osjećanje u Turskoj je veoma snažno u političkom spektru, tvrdi Volfango Pikoli, suosnivač kompanije za analizu rizika Teneo.
“Spoljna politika će zavisiti od koherentnosti koalicije“, rekao je on. „Ovo je koalicija partija koje nemaju ništa zajedničko osim želje da se otarase Erdogana. Oni imaju sasvim drugačiju agendu i to će imati uticaja na spoljnu politiku. Odnos je u velikoj mjeri u komi, i tako je već neko vrijeme, tako da će ga zadržati na održavanju života“, rekao je on, dodajući da bi svaka nova vlada imala toliko unutrašnjih problema da se nosi sa tim da će njen primarni fokus biti unutrašnja politika.
Evropa također izgleda nespremna da se nosi sa novom Turskom, sa grupom zemalja — najistaknutije Francuske i Austrije — koje se posebno protive ideji o ponovnom raspaljivanju veza.
“Oni su navikli na ideju o nesvrstanoj Turskoj, koja je odstupila od normi i vrijednosti EU i ide svojim putem“, rekao je Asli Ajdintašbaš, gostujući saradnik u Brukingsu. „Ako opozicija formira vladu, tražiće evropski identitet, a mi ne znamo evropski odgovor na to; da li bi to moglo biti pristupanje ili novi bezbjednosni okvir koji uključuje Tursku.”
„Očigledno je da je erozija povjerenja bila obostrana“, rekao je bivši turski diplomata Sinan Ulgen, viši saradnik istraživačkog centra Carnegie Europe, tvrdeći da uprkos suzdržanosti u pogledu pristupanja Turske, postoje i druge oblasti u kojima bi se mogao izgraditi komplementaran i obostrano koristan okvir , poput carinske unije, liberalizacije viznog režima, saradnje u oblasti klime, bezbjednosti i odbrane i sporazuma o migracijama.
Opozicija će zaista nastojati da ponovo razmotri sporazum sa EU o migracijama iz 2016, rekao je Čevikez.
“Naša migraciona politika mora biti koordinirana sa EU“, rekao je on. „Mnoge zemlje u Evropi Tursku vide kao neku vrstu bazena u kojem se mogu zadržati migranti koji dolaze sa istoka i to je nešto što Turska, naravno, ne može da prihvati“, rekao je on, ali dodao. „To ne znači da Turska treba da otvori svoje granice i natjera migrante da odlete u Evropu. Ali moramo da koordiniramo i razvijemo zajedničku migracionu politiku.”
Nakon što je prvobitno nametnula veto, Turska je konačno dala zeleno svjetlo za članstvo Finske u NATO 30. marta.
Ali opozicija takođe obećava da će ići dalje i okončati turski veto na Švedsku, rekavši da bi to bilo moguće na godišnjem skupu alijanse 11. jula.
“Ako svoje bilateralne probleme prenesete u multilateralnu organizaciju, kao što je NATO, onda stvarate neku vrstu polarizacije sa svim ostalim članicama NATO-a sa vašom zemljom“, rekao je Čevikez.
Reizabrani Erdogan bi se također mogao osjećati dovoljno ovlašćenim da pusti Švedsku unutra, tvrde mnogi insajderi. NATO saveznici su ipak odigrali značajnu ulogu u pomoći u zemljotresima. Portparol turskog predsjednika Ibrahim Kalin kaže da vrata Švedskoj nisu zatvorena, ali insistira da je odgovornost na Stokholmu da odredi kako će se stvari dalje odvijati. Vojni odnosi Turske sa SAD su se naglo pogoršali 2019. godine kada je Ankara kupila raketni sistem S-400 ruske proizvodnje, potez za koji su SAD rekli da bi ugrozio NATO avione koji lete iznad Turske. Kao odgovor, SAD su izbacile Ankaru iz programa borbenih aviona F-35 i uvele sankcije turskoj odbrambenoj industriji.
Sastanak krajem marta između Kiličdaroglua i američkog ambasadora u Ankari Džefa Flejka razbjesneo je Erdogana, koji je to vidio kao intervenciju na izborima i obećao da će „zatvoriti vrata“ američkom izaslaniku. „Moramo da naučimo Sjedinjene Države lekciji na ovim izborima“, rekao je biračima gnjevni predsjednik.
U svojoj političkoj platformi, opozicija jasno ukazuje na svoju želju da se vrati programu F-35.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Turska se predstavljala kao posrednik. Ona nastavlja da isporučuje Ukrajinu oružje — posebno bespilotne letjelice Bajraktar – dok ujedno odbija da sankcioniše Rusiju. Takođe je Turska posredovala u sporazumu UN-a koji omogućava da ukrajinski izvoz žitarica prolazi kroz blokirano Crno more.
Ističući svoj strateški žestoki čin prema Rusiji, nakon što je dao zeleno svjetlo za pristupanje Finske NATO-u i nagovještavajući da bi isto mogoa da uradi i za Švedsku, Erdogan sada sugeriše da bi Turska mogla da bude prva članica NATO koja će ugostiti ruskog predsjednika Vladimira Putina.
„Možda postoji mogućnost“ da Putin otputuje u Tursku 27. aprila na inauguraciju prvog nuklearnog reaktora u zemlji koji je izgradila ruska državna nuklearna energetska kompanija Rosatom, rekao je on.
Čevikoz je rekao da bi Turska pod Kiličdarogluovim rukovodstvom bila voljna da nastavi da djeluje kao posrednik i produži dogovor o žitu, ali da će više naglasiti status Ankare kao članice NATO-a.
„Jednostavno ćemo naglasiti činjenicu da je Turska članica NATO-a, au našim razgovorima sa Rusijom svakako ćemo tražiti odnos među jednakima, ali ćemo i Rusiju podsjetiti da je Turska članica NATO-a“, rekao je on.
Odnos Turske sa Rusijom je u velikoj mjeri vođen odnosom Putina i Erdogana i to treba da se promijeni, tvrdi Ulgen. „Nijedan drugi turski lider ne bi imao istu vrstu odnosa sa Putinom“, rekao je on. „To ne znači da bi se Turska uskladila sa sankcijama; ne bi. Ali bez obzira na to, odnos bi bio transparentniji.”
Uloga Turske u Siriji u velikoj mjeri zavisi od toga kako može da riješi pitanje Sirijaca koji žive u Turskoj, kaže opozicija.
Turska je domaćin oko 4 miliona Sirijaca, a mnogi Turci, koji se bore sa velikom krizom troškova života, postaju sve neprijateljski raspoloženi. Opozicioni kandidat je obećao da će stvoriti mogućnosti i uslove za dobrovoljni povratak Sirijaca.
„Naš pristup bi bio da rehabilitujemo sirijsku ekonomiju i da stvorimo uslove za dobrovoljni povratak“, rekao je Čevikez, dodajući da bi to zahtijevalo međunarodnu podjelu tereta, ali i uspostavljanje dijaloga sa Damaskom. Erdogan također pokušava da uspostavi zbližavanje sa Sirijom, ali sirijski predsjednik Bašar el Asad kaže da će se sastati sa turskim predsjednikom tek kada Ankara bude spremna da u potpunosti povuče svoju vojsku iz sjeverne Sirije.
„Nova turska vlada će biti spremnija da se u suštini rukuje sa Asadom“, rekao je Ulgen. „Ali ovo će ostati problematično pitanje jer će na strani Sirije postojati uslovi za ovu normalizaciju.
Turska je posljednjih mjeseci pojačala svoju agresivnu retoriku protiv Grčke, a Erdogan je čak upozorio da bi projektil mogao da pogodi Atinu.vAli brza reakcija grčke vlade i grčke zajednice na nedavne razorne zemljotrese u Turskoj i posjeta grčkog ministra inostranih poslova Nikosa Dendijasa stvorili su novu pozadinu za bilateralne odnose, piše Politico.
Dendias, zajedno sa svojim turskim kolegom Mevlutom Čavušogluom, najavio je da će Turska glasati za Grčku u svojoj kampanji za nestalno mjesto u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija za 2025-2026. i da će Grčka podržati tursku kandidaturu za Generalni sekretarijat Međunarodna pomorska organizacija.
Kao još jedan znak odmrzavanja odnosa, grčki ministar odbrane Nikos Panagiotopulos i ministar za migracije Notis Mitarači posetili su Tursku ovog mjeseca, a turski ministar odbrane Hulusi Akar je rekao da se nada da će Mediteran i Egejsko more biti „more prijateljstva“ između dvije zemlje. Akar je rekao da očekuje moratorijum sa Grčkom na vojne i vazduhoplovne vežbe u Egejskom moru između 15. juna i 15. septembra.
„Obe zemlje će imati izbore, a vjerovatno će ih imati istog dana. Dakle, ovo će otvoriti novi horizont pred obje zemlje“, rekao je Čevikez. „Približavanje Turske i Grčke u njihovim bilateralnim problemima na Egejskom moru olakšaće koordinaciju u rješavanju drugih problema u istočnom Mediteranu, koji je više multilateralni format“, rekao je on. Sporovi oko pomorskih granica i istraživanja energije, na primjer, su uobičajeni.
Što se Kipra tiče, Čevikez je rekao da je važno da Atina i Ankara ne intervenišu u unutrašnju politiku Kipra i da „dva naroda na ostrvu treba da dobiju priliku da bilateralno sagledaju svoje probleme“. Međutim, analitičari tvrde da su Grčka, Kipar i EastMed fundamentalni za spoljnu politiku Turske i da se neće mnogo promijeniti sa drugom vladom. Razlika će biti više u stilu.
„Pristup upravljanju tim razlikama će se veoma promijeniti. Dakle, nećemo čuti agresivnu retoriku poput: „Doći ćemo jedne noći“, rekao je Ulgen. „Vratićemo se zrelijem, diplomatičnijem stilu upravljanja razlikama i sporovima.
(MONDO)