Moja supruga (30) i ja (30) u braku smo 6 godina, a zajedno smo 10 godina. Imamo četverogodišnjeg sina. Prije nekoliko mjeseci donirao sam joj bubreg kad joj je bila potrebna transplantacija. Imali smo nevjerojatnu sreću jer sam prošao sve testove kompatibilnosti (krvna grupa, tipizacija tkiva, crossmatch test, PRA test itd.) i nakon opsežnih pregleda (CT skenovi, MRI itd.) smatran sam zdravim donorom. Sama operacija je trajala nekoliko sati, a zatim smo se kod kuće oporavljali 3 mjeseca. Dobio sam puno zahvala od njenih roditelja, braće i sestara, a naravno i od nje.
Međutim, učinio sam to bez oklijevanja jer sam volio svoju suprugu. Ali mjesec dana nakon našeg oporavka, supruga mi je priznala da me prije mnogo godina prevarila, bio je to samo jedan slučajni susret. Rekla je da to više nije mogla držati u sebi, pogotovo nakon velike žrtve koju sam učinio. Djelovala je izuzetno kajuće, i povjerovao sam joj da je to bio jednokratan slučaj.
Međutim, bio sam izuzetno shrvani. Postao sam frustriran, i jako ljut, te nisam razgovarao sa suprugom tjedan dana. Prošli vikend, pitao sam sestru može li preuzeti našeg sina za vikend, i ona je pristala. Razlog tome bio je što sam htio ispuhati puno nakupljenog bijesa, i nisam htio da naš sin bude kod kuće zbog toga.
I tako je i bilo. Inače se ne ljutim često, ali prošlog vikenda jesam. Svi moji potisnuti osjećaji su isplivali na površinu i rekao sam puno groznih stvari svojoj supruzi. Želio sam da supruga nešto kaže, ali ona nije rekla ništa, samo je plakala, i to me još više razbjesnilo. Tada sam je natjerao da nazove svoje roditelje i braću i sestre kako bi im priznala prevaru. To je bio prvi put da je supruga nešto rekla, i činila se jako oklijevajući u vezi toga, ali rekao sam joj da ću je ostaviti ako to ne učini. I tako je i učinila. Nazvala je svoje roditelje i braću i sestre i rekla im da me prevarila.
To me konačno učinilo malo mirnijim, i nakon toga sam izgubio puno bijesa. Moja supruga međutim, stalno plače, ali nisam baš raspoložen da je tješim. Sve što joj govorim je da ne plače kada je naš sin u blizini, te da to radi sama u kupaonici ili negdje drugdje.
Jesam li ja šu****? Ono kroz što prolazimo još je uvijek proces u tijeku i mislim da naš brak može preživjeti, ali trebat će mi neko vrijeme da to prebrodim.