Zoran Kalezić je umro od raka pluća, a ovo su simptomi i način liječenja ovog karcinoma.
Na svakih 30 sekundi, neko, negde u svijetu, umre od karcinoma pluća. Danas je ovoj kobnoj bolesti podlegao Zoran Kalezić, pjevač kojeg će publika pamtiti po pjesmi “Dobro veče, izgubljena nado”. Insistirao je na želji da se liječi u svojoj zemlji, a ne da traži lijeka po inostranstvu.
Upravo nadu traži više od 470 hiljada odraslih osoba u Evropi kojima je, samo ove godine otkriven rak pluća. Simptomi su dugo prikriveni, mogu biti maskirani ili veoma slični tegobama koje liče na druge boelsti.
Najčešći simptom je kašalj, a drugi su:
-plitak dah (dipneja),
-krv u pljuvačci,
-visoka temperatura,
-umor ili
-gubitak tjelesne težine.
Tegobe može da izaziva sam tumor, kao i njegovi produžeci u grudima, metastaze, ali i druge sistemske promjene.
Kada se tumor proširi na druga tkiva, posljedica mogu biti uvećani limfni čvorovi (na primer, u vratu), bol u ruci, ramenu ili grudima (zbog pritisaka na nerve), kao i poteškoće pri govoru i gutanju (zbog paralize glasnih žica ili pritiska na jednjak).
Kada se karcinom proširi na druge delove tela, simptomi se mogu pojaviti u tako ugroženim organima, na primjer, u kostima.
Dijagnoza se postavlja na osnovu fizičkog pregleda, analize krvi i skenera grudnog koša i gornjeg dela abdomena. Biopsija daje bliže podatke o vrsti karcinoma. Ponekad treba proveriti tumor markere kao i funkcije pluća.
Po histološkoj građi, sve oblike karcinoma pluća možemo podijeliti na dve velike grupe: nestinoćelijske (80%) i sitnoćelijske (mikrocelularne) na koje otpada ostalih 20%. Mikrocelularni su mnogo agresivniji tip tumora i imaju znatno nižu stopu preživljvanja.
Nesitnoćelijski karcinomi pluća se svrstavaju u tri glavna podtipa:
adenokarcinomi (40%),
karcinomi skvamoznih ćelija (25-30%) i
karcinomi velikih ćelija (10-15%).
Od ovog histološkog tipa karcinoma, kao i od faze u kojoj se nalazi, zavisi i način liječenja. Na izbor terapije utiče i fizičko stanje pacijenta, kao i prisustvo ili odsustvo biomarkera.
Uopšteno gledajući, hirurški se liječe karcinomi u ranoj fazi, prije svega kod nesitnoćelijskih oblika. Tada hirurg uklanja tumor, kao i limfne čvorove, uz okolno tkivo koje “na oko” izgleda zdravo.
Patolog će mikroskopskom analizom provjeriti da li i u tom tkivu ima kancerskih ćelija, kao i da li se one mogu naći u limfnim čvorovima.
Hemozračna terapija – lijekovi i zračenje – koriste se kad se karcinom raširi izvan pluća. Nakon ovog tretmana, standardno se daje imunoterapija.
Mikrocelularni karcinomi se liječe hemoterapijom i zračenjem, a preporučuje se i radioterapija glave, zbog učestalih metastaza na mozgu.
Imunoterapija je novi pristup u liječenju raka pluća. Može se dati u poodmakloj fazi, uz metastaze, pa i u 4. stadijumu. Većina ovih terapija se daje intarvenski, u ordinaciji ili u dnevnoj bolnici.
Ona uspijeva da kod nekih pacijenata stabilizuje rak, a kod nekih i da ga smanji. Rezultati se mogu postići dosta brzo, pacijent ima bolju kliničku sliku, već za nekoliko nedelja.
Tekst: Lepa&Srećna