Starije generacija sa nostalgijom se prisjećaju starih, crvenih kioska u kojima su se kako ljudi pričaju, prodavale najukusnije viršle, sa domaćim senfom. Hot dog iz crvenog kioska stekao je popularnost preko preporuke “od usta do usta” i nikakva reklama mu nije bila potrebna.
Kiosci su bili postavljeni na mjestima najvećih okupljanja ljudi – na Tašmajdanu, na Trgu republike, Terazijama… Vrlo brzo nijedan odlazak u bioskop ili sastanak sa društvom nije mogao da prođe bez “viršle u zemički” – domaće preteče hot-doga.
Ipak, prava revolucija nastupila je sedamdesetih sa dolaskom, danas legendarnog, “crvenog kioska”!
Sve je počelo kada je 1967. godine na konkursu za “Beogradski kiosk” – mali objekat koji bi radio kao prodajno mjesto, pobijedio mladi slovenački dizajner Saša Mahtig sa svojim projektom “K67”. Kiosk po njegovom projektu patentiran je iste godine (otuda i ono “67” u nazivu”) i uskoro je postao jedan od simbola Jugoslavije. Dizajn se smatrao toliko revolucionarnim da je bio izložen i u Muzeju savremene umetnosti u Njujorku – MOMA, piše Istorijski zabavnik.
U Beogradu, čuveni PKB tj. Poljoprivredni kombinat Beograd u ove kioske rešio je da smjesti svoju “hranu za ponijeti” i – legenda je rođena!
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina ovo su postala kultna mjesta u prijestolnici. PKB kiosci bili su jarko crvene boje, a na njima je bijelim slovima bilo ispisano samo “Viršle u zemički”. Jednom kada je krenula prodaja, druga reklama nije im ni bila potrebna!
To je prizor koji pamti skoro svaki Jugosloven – u kioscima radnice u plavim bluzama i belim kapama, iz šerpi sa vrelom vodom vade mirisne viršle i ubacuju ih u zemičke rasječene na pola. Gladne mušterije koje ponekada i u redu čekaju ispred kioska pitaju samo jednu riječ: “Senf?”
Osim viršli, u “crvenim kioscima” bilo je moguće kupiti i ljutkastu kobasicu i sve to, po želji, zaliti jogurtom. Tako je Beograd dobio svoj prvi “lanac brze hrane”.
(Stil/ Istorijski zabavnik)