Poreklom sam iz Bosne, trenutno živim u Beču, i iskreno, veoma sam razočarana da ne znam odakle da počnem.
Naredne sedmice planirali smo posjetiti moje roditelje u Bosni, a danas mi je muž saopštio da neće ići sa mnom te da ne želi da se vratim njemu u Beč.
Bio je to šok za mene, suze su same počele teći, nisam znala zbog čega je donio takvu odluku, zbog čega me odbacuje. Tada mi je otkrio da me uhvatio kako mu kradem novac.
Ova optužba me duboko povrijedila jer je pod krađom smatrao to što sam sa njegovog računa podigla 100 eura kako bih kupila poklone svojim roditeljima, sestri, bratu i njihovoj djeci. Osjećam se užasno, posebno jer smo kada posjećujemo njegovu porodicu često trošili više od 200 eura na poklone.
Štaviše, on mi je oduzeo sve što sam kupila i prisilio me da mu predam račune kako bi mogao vratiti poklone koje sam kupila. Kada smo se vjenčavali i dok sam bila u Bosni, situacija je bila potpuno drugačija; hvalio se svojim prihodima u hiljadama eura koje zarađuje i troši. Sada je sve to promijenio.
Na kraju, kada sam bolje razmislila, shvatila sam da je problem dublje prirode. Već tri godine smo u braku, ali još uvijek nisam rodila nijedno dijete zbog manjih zdravstvenih problema. On, s druge strane, želi djecu, ali ne iz ljubavi prema njima, već iz razloga socijalnih primanja koja idu uz djecu. Ova situacija sa 100 eura samo je poslužila kao izgovor.