Opšte je poznato da se u našem regionu najbolje kotiraju automobili njemačkih proizvođača. Sveto trojstvo se ne dovodi u pitanje, a Volkswagen je mjerilo tržišta. Dijelove možete kupiti takoreći na kiosku, popravljaju se u svakom dvorištu, a kad se neki model oglasi, kupci stoje u redu. Tako je bilo nekad, a sad su se stvari malo promijenile. Međutim, daleko od toga da nije tražena roba. Problemi su negdje drugdje.
Pred vama je lista polovnih automobila koji se vrlo teško prodaju, a nažalost razlog je često subjektivan.
To su modeli automobila koji su često “egzotični”, ali i koji zbog raznih problema uopšte nisu tražena roba i vrlo ih je teško prodati.
Tu ne spadaju Ferrari i Maserati, koji se teško prodaju iz nekih drugih, prije svega finansijskih razloga, već na egzotičnije modele iz ponude Alfa Romea, Lancije, pa i Fiata. To nisu nimalo loši automobili i na listi su vozila koja imaju kupca, ali na njega je potrebno čekati.
Primjera radi, Alfina limuzina opremljena odličnim 2.4 JTD motorom se najčešće prodaje za “male pare”, ali se i najčešće radi o istrošenom modelu zbog kog je često na lošem glasu. Šteta, jer očuvani bi modeli mogli da budu znatno bolji i od daleko razvikanijih krstarica. Pouzdani su, udobni, bogato opremljeni i vrlo brzi. Alfa 159 je najtraženija, dok ćete 166 izuzetno teško prodati, čak i po cijeni po kojoj neki kupuju električne trotinete.
Lancia je tu u još gorem položaju. Thesis je već zaboravljen, Ypsilon malo njih vozi, pa se ponuda svodi na Lybre i još starije Kappe. Uleti i poneka Phedra. Sve su to ok automobili, ali niko ih neće, neke ni besplatno. Ako pogledate dostupnost polovnih dijelova i cijene istih, stvari postaju jasnije.
To su jednostavno modeli kojih je malo na tržištu polovnih automobila, malo je zainteresovanih, pa i na uspješnu prodaju treba čekati.
Ako izuzmemo kultne automobile poput Citroenovog DS-a i CX-a, francuske luksuzne krstarice su najbolji primjeri automobilske inflacije. Cijena im doslovno pada na dnevnom nivou, a kao polovni mogu da prođu samo uz krajnje nisku cijenu. To ne znači da su loši, naprotiv. Renault 25 i Safrane, Citroen XM, Peugeot 605 danas uživaju kultni status i cijena im raste.
Oni noviji su ipak katastrofalno ulaganje. Ponuda je loša, cijena niska, a servisi i te kako skupi. Tu najgore prolaze Renault Vel Satis i Citroen C6, i njih se gotovo nije moguće riješiti.
Uz rečeno zapamtite još dva pravila. Prvo je da možete da zaboravite da ćete se modela sa drugih tržišta lako rešiti. Bar onih novijih jer niko ne želi model za kog nema dijelova. Primjera radi, američko izdanje Ford Focusa nije ništa lošije, ali će na novog vlasnika čekati mjesecima.
U goroj su situaciji samo oni koji voze modele ugašenih marki. Daewoo i kasnije Chevrolet nisu veliki problem, ali imati Rovera je već izazov na koji su rijetki spremni. Servisi su skupi i ponuda je oskudna, posebno ako govorimo o ponudi polovnih dijelova.
Vlasnici Saaba mogu biti nešto zadovoljniji. Kultna marka je proizvodila odlične automobile, stvorene da traju, pa oni traju i dalje. Izgledaju odlično, još bolje se voze, ali zato servisi postaju sve veći problem. Ako planirate prodaju, uradite to što prije.
Za kraj smo ostavili originalne modele koje su nudili veliki proizvođači u vreme dok su imali hrabrosti da budu originalni.
Spomenućemo neke: Jaguar X-Type u karavanskom izdanju, Mercedesova R klasa i Audi A2, koji je i u današnjim okvirima izuzetan automobil, piše Index.hr.
Kad se podvuče linija, sve se svodi na jedno pravilo. Ako niste ljubitelj neke određene marke i modela, a volite da mijenjate automobile – ne filozofirajte. Stopite se s masom i birajte iz izloga sa najvećom ponudom.
(Kurir.rs/ Index.hr)