Zbog trostrukog ubistva koje je počinio, Fikret Hadžić, inače Hadžija, izvršava kaznu od 24 godine.
Isto tako kaže da “ne žali što ubija ljude koji su ga tukli i sječivom sekli”.
Lukavčanin je navodno jedan od najpoznatijih logoraša u Bosni i Hercegovini. On se trenutno nalazi u KPZ Tuzla gdje izvršava kaznu za trostruko ubistvo. Nikada nije bio optužen, čak ni za krivično djelo. Osuđen je na 24 godine zatvora, od kojih je 19 godina odslužio u zatvoru u Zenici.
Njegova priča počinje 1997. godine kada se sudari sa četvoricom obližnjih ljudi, od kojih su troje bili braća i sestre. Otprilike tada je bio vlasnik kafića u Lukavcu koji su više puta posjećivala tri brata i sestre koji su, kako kaže, tjerali različite posjetioce da napuste fondaciju.
“Oni su drvosječe, neupućeni. Znate kada uđu u vaš kafić sa 16 unci u blizini i bagerom na nogama. U trenutku kada se pojave, ostali profinjeniji posjetioci brzo izlaze van”, rekao je Hadžija.
U trenutku kada je u jednom trenutku vidio da trenutno ne može redovno održavati posao, odlučio je prodati kafić. Prodao ga je 1997. godine sa žudnjom da se posveti nečemu drugačijem. Kaže da se nikada ranije nije borio sa zakonom. Kako kaže, sve se promijenilo 2001. godine kada su ga, kako kaže, tukli i ranili oštricom u gradu upravo oni za koje je prodao lokal.
„Slični ljudi koji su dolazili u moj kafić i demolirali moj biznis bez nekog velikog objašnjenja pretukli su me u gradu, ranili me sečivom i šutirali kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je tada svratila i spasila mene.Čulo se skretanje,takođe su poletjeli.Prihvatio sam da će ih pravna vlast odbiti zbog načina na koji su se prema meni ponašali,što je bilo pokušajno ubistvo.Uglavnom su dobijali krivične optužbe,ali nije usamljeni odgovorio pod mirni pogled u zakon”, kaže Hadžić.
Fikret Hadžić
Fotografija: PRINTSCREEN FACEBOOK
Kaže da ga je više od rana koje su mu nanijeli zaboljelo upravo način na koji niko od uznemiravača nije odgovorio.
„U trenutku kada sam shvatio da za njih nema discipline, sastavio sam pismo Višem sudu u kojem sam tražio da se odbiju u suštini sa po 10 denota kako su se prema meni ponašali. Sastavio sam – moguće je da su bit će kažnjen sa po 10 denota ili ću ih ubiti. Činilo se da moja pisma nisu ozbiljno gledana”, smatra Hadžija, koji je vjerovao da će drugi uzvratiti napadačima.
Bilo je to prvog maja 2002. Hadžić je vidio da se svako od njih četiri nakupilo u obližnjoj radnji.
“Gledao sam kroz optiku i vidim da su se svi nakupili u radnji. Njih četvorica koji su me tukli i još oko 17. Obukao sam jaknu, stavio pušku u rukav sa kundakom i cijev skraćeno i krenuo prema njima. prethodno ih ozlijedio da ne bi imali opciju da se izvuku.Iako se cetvrti izvukao samo ga je dragi Bog spasio.Da nije i ja bih ga ubio.vikali su -Nemoj Hadži, nećemo te više kontaktirati. Ja im kažem – Sve u svemu, nećeš! Ubiću ih tamo. Život je mi smo to srušili”, kaže Hadžija.
Za početak, nakon sudskog ciklusa, Hadžić je nezakonito osuđen na 21 godinu zatvora za trostruko ubistvo, a potom je sudija zbog tog pisma na kaznu dodao još tri godine. Kaže da bi lagao u slučaju da kaže da je ožalošćen.
“Nemoj, Hadži, nećemo te više kontaktirati. Ja im kažem – Zaista nećeš i jadikujem se kad sam namjerno htio da to ostvarim. Namjerno sam htio da se vratim. Izdržao sam godinu dana ubij ih i sad mi je slomljeno srce. Nadalje, dao sam do znanja ispitivaču da je to odmazda”, rekao je tada Hadžić.
(Kurir.rs/Legende devedesetih)